Ne ljuti se na mene, oko moje

Veliki rat je donio velike muke srpskim vojnicima i namučenom narodu. Mnogi su svoje utočište našli na Krfu. U tim vremenima stradanja i nesreće rodila se ljubav između Grkinje i jednog srpskog vojnika. Njihova osećanja bila su jaka, ali njegova dužnost prema otadžbini bila je jača i ona ga je odvojila od voljene žene. On je napušta i kreće na Solunski front svestan da se možda nikada neće vratiti.

U jednom pismu vojnik svojoj devojci piše da će joj se sigurno vratiti. Čak i ako pogine, doći će u obliku ptice, a ona neka otvori prozor da joj samo poželi laku noć.

Pesma i priča zbog koje su plakali Grci i Srbi…

Ne ljuti se na mene, oko moje
Ne ljuti se na mene, oko moje
što u tuđinu odlazim,
ptica ću postati
i ponovo ću tebi doći.

Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.

Ne ljuti se na mene, oko moje
što ću te sada napustiti
i dođi na kratko, da te vidim
da se od tebe oprostim.

Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.