Srpska tužbalica

U onom gradu, u onom selu,
pod onom kulom, pred onom crkvom,
na onom groblju, kraj one vode,
sred onog luga, pod onim visom,
srce je moje zakopano.

Gdje god da ima puste zemlje,
gdje god da raste kukurijek,
gdje god da zjapi dom ukleti
iz kog džiglja jedra zova
i krije stope u pepelu,
moja je kuća i zgarište,
moja je bašta, s mojom sjenkom,
ja sam tu bila kad i život,

sve što imadoh više nemam.
Moje je nebo potamnjelo,
moje je sunce pocrnjelo,
samo se jezik pred smrt trza

i grca ovo što svi čuju —
a ne vjeruju ni u ropcu
jeziku od kog nastadoše
kad ga iz mene iščupaše.

Čekanje

Milan Rakić je bio srpski pesnik i akademik

Čekam u senci jednog starog duda
da mesec zađe i, skrivena tamom,
po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
da siđeš k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
i sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
a ja još čekam, – i večno bih ček’o!

O, šta je to što mene veže sada
za jednu put, za jedan oblik tela,
i što mi duša zatreperi cela,
i sva nemoćna izdiše i pada,
kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha,

posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
i dok se strasnim prelivima mrače,
tvoja dva crna neumitna oka…

Milan Rakić

Ne ljuti se na mene, oko moje

Veliki rat je donio velike muke srpskim vojnicima i namučenom narodu. Mnogi su svoje utočište našli na Krfu. U tim vremenima stradanja i nesreće rodila se ljubav između Grkinje i jednog srpskog vojnika. Njihova osećanja bila su jaka, ali njegova dužnost prema otadžbini bila je jača i ona ga je odvojila od voljene žene. On je napušta i kreće na Solunski front svestan da se možda nikada neće vratiti.

U jednom pismu vojnik svojoj devojci piše da će joj se sigurno vratiti. Čak i ako pogine, doći će u obliku ptice, a ona neka otvori prozor da joj samo poželi laku noć.

Pesma i priča zbog koje su plakali Grci i Srbi…

Ne ljuti se na mene, oko moje
Ne ljuti se na mene, oko moje
što u tuđinu odlazim,
ptica ću postati
i ponovo ću tebi doći.

Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.

Ne ljuti se na mene, oko moje
što ću te sada napustiti
i dođi na kratko, da te vidim
da se od tebe oprostim.

Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.

Tebi je lako

Tebi je lako reći – idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.
Tebi je lako reći – zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.
Tebi je lako, a ja već znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.
Tebi je lako reći – idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete –
jer te nisu ostavljali.
ARSEN DEDIĆ

Vjeruj mi, Oliver Dragojević

Predivna pesma Vjeruj mi koju izvodi neponovljivi pokojni Oliver Dragojević, nalazi se na njegovom albumu “Neka nova svitanja”, koji je objavio još 1994. godine. Publika je ovu numeru odmah prihvatila i vinula je u nebesa. Ova sjajna zvezda estradnog neba je sijala istim žarom sve do kraja svoga jedinstvenog stvaralačkog života.